Mi smo djeca jednog vijeka
što protiče kao rijeka
I nemirna i krvava
protičući ne svršava

Mi smo djeca jednog vijeka
što protiče kao rijeka
Cvijet odnosi što ti pruža
divno trnje mrtvih ruža

Mi želimo osmijeh brata
da ne bude patnje rata
Da ne budu srca pusta
niti nijema naša usta

Da te netko sretan voli
da osjeća tvoje boli
U nevolji ruku pruži
na tvom stolu kruh usluži

Mi smo djeca jednog vijeka
što protiče kao rijeka
U svom bijesu kad će stati
tko li će je obuzdati

Последна редакция от allpetrov - 24.01.2012, 15:51